Razvoj hodočasničkog puta Pécsvárad – Beremend – Našice kao dio srednjoeuropskog hodočasničkog puta temeljenog na povijesnim vrijednostima srednjovjekovnih hodočašća i organizacija tematskih puteva

 

Znak putaPolazna točka hodočasničkog puta u Mađarskoj je Pécsvárad, koji je od velikog povijesnog značaja i udaljen je od Pečuha 17 km. Građevine, crkve, kuće u brdima, mjesto opkoljeno vinogradima, pitomim kestenom i šumama u planini, ugodno je okruženje koje se nudi hodočasnicima, kako bi duhovni ugođaj bio što potpuniji. Ovaj mali grad je jedno od značajnijih mjesta Mađarske koje ima i dugu pvojest.

 

Nakon Pécsvárada i postepene uzbrdice nastavljamo naš put preko prekrasnog šumskog puta prema 682 m visokog Zengő vrha, koji je ujedno i najviša točka Mečeka. Na putu prema Pečuhu prolazimo kroz Püspökszentlászló, malo selo s povijesnom atmosferom koje se nalazi u dolini na Sjevernoj strani Zengőa.

 

Pečuh je centar Baranjske županije i istovremeno peti najveći grad Mađarske. Jedan je od najstarijih gradova u Mađarskoj s naseobinama iz prapovijesti. Na ovom mjestu su početkom 2. stoljeća Rimljani osnovali grad Sopianae, koji je bio jedan od važnih trgovačkih centra provincie Pannonia unutar Rimskog carstva. Između III. i IV. stoljeća sa proširenjem kršćanstva je postao i vjerski centar rane religije. Ranokršćanska nekropola Sopianae potječe iz 4. stoljeća, a ima podzemne grobne komore, oslikane zidove rijetkim kršćanskim temama i nadzemne memorijalne kapele. Upisana je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2000. godine kao spomenik iznimne važnosti. U Pečuhu je 1367. osnovano prvo sveučilište Mađarske Kraljevine, koji je do dan danas jedan od najznačajnijih sveučilišta Republike Mađarske.

 
Đud je jedan od najznačajnijih hodočasničkih mjesta i Marijansko svetište u Mađarskoj. Selo je i u Rimsko doba bilo značajno mjesto za putnike, koji su se pored rimskog puta odmorili i crpili vodu iz izvora kod podnožja brda Tenke. Papa Benedikt XVI. godine poklonio je mjesnoj crkvi titulu „Basilica minor”.

 
Vrijeme 150. godišnje turske okupacije značajno je razdoblje u povijesti regije. Na granici naselja Aršanja odigravala se najvažnija bitka 1687. Godine, a koja je završila porazom Turaka. U krilu planine Szársomlyó kao pravi dragulj nalazi se Aršanj, bilo u pogledu povijesti, kulturnih i prirodnih vrijednosti. Ovdje možemo isprobati okus probranih vina tog područja u tradicionalnim mađarskim vinskim podrumima.

 
U neposrednoj blizini Beremenda nalazi se granični prijelaz Hrvatske i najjužnija točka Mađarske, a znamenitost naselja je Kapela pomirenja.

 

Hrvatski dio hodočasničkog puta, ukupne duljine 70 km, započinje u Baranji. Iako na neki način zatvorena, gotovo izolirana, Baranja je pravi turistički biser kontinentalnog dijela Hrvatske. Svojom ljepotom, gastronomskom ponudom, vinima i običajima svake godine privlači sve više turista.
Hodajući Baranjom prolazimo kroz Baranjsko Petrovo Selo i Novi Bezdan, i svako od tih sela je na neki način posebno i ima vlastitu priču spremnu ispričati hodočasnicima na putu.
Potom nas put vodi prema Slavoniji, rijeci Dravi te Belišću i Valpovu. Iako gotovo srasli, ova dva grada izgledom su potpuno različita. Dok je Belišće relativno mladi grad nastao na industriji, Valpovo svoj postanak veže još uz doba nastanka vlastelinstva.

 

Putovanje se nastavlja prema Našicama. Upravo ova dionica puta na neki je način osobita jer prolazi tipičnom slavonskom ravnicom, poljima i šumama te pitomim slavonskim selima.
Posebno treba istaknuti Bocanjevce koji su 2015. godine proglašeni Etno selom. Ako se neko naselje toliko razlikuje od drugih, to su svakako Marjanski Ivanovci, prekrasno malo seoce sa svega nekoliko kuća, napušteno i gotovo zaboravljeno.
Dalje nas put navodi u naselja na području Grada Našica: Jelisavac, Breznicu Našičku i Markovac Našički.
Potom konačno, stižemo u Našice. Grad je to duge i bogate povijesti. Okružen prekrasnom prirodom, od ostalih se slavonskih gradova razlikuje i svojom brdovitošću koju može zahvaliti svom položaju na obroncima Krndije.

 

Krajnja točka ove hodočasničke rute je kapelica sv. Martina u našičkom prigradskom naselju Matin, koju su početkom 13. stoljeća izgradili križari. To je danas jedina potpuno očuvana templarska crkva u Hrvatskoj i zasigurno će izmamiti uzdahe brojnih hodočasnika.
Detaljne informacije o svim mjestima te njihovoj turističkoj punudi, znamenitostima, sakralnim objektima, dugoj povijesti i ostalim korisnim informacijama mogu se pronaći u brošurama, koje su dostupne za preuzimanje i iščitavanje na ovoj web stranici.
Sretan put!